Konceptualna umetnost


Same ideje mogu biti umetnička dela; one su deo lanca razvitka koji konačno može naći neku formu. Nemoraju sve ideje postati fizičke.

Sol Lewitt, Sentence okonceptualnoj umetnosti, 1969

 

Konceptualna umetnost, ponekad nazvana i Idea art, je zapravo, umetnost u kojoj su same ideja koje stoje iza pojedinog dela i sredstva kojima su one realizovane važnije i od samog završenog rada.

Konceptualna umetnost se odriče "materijalne realizacije i umesto nje u obliku skica i pismenih beležaka stavlja na uvid ideje i planove projekata, kojima se predlažu specifične misli ili akcije, a koje trebaju da akriviraju moć uobrazilje posmatrača. Kreativni momenat se sastoji u stvaranju skice koje primaoca čine aktivnim učesnikom umetničkog stvaranja, tako što on na jedan poseban način prerađuje samu ideju". I kao što priliči samom naslovu, 'Konceptualna umetnost' postavlja više pitanja nego što na njih odgovara.

I danas se vodi široke rasprave o tome gde je sve počelo, ko je sve bio upleten, gde je nastala ideja konceptualne umetnosti i šta ju je činilo. Ono što je izvesno jeste da je ona na jedan krajnje radikalan način dovela u pitanje predstavu o proizvodnji tradicionalnih objekata koji će se razgledati, čime se posmatraču uskraćuje mogućnost estetske kontemplacije. Jednostavno rečeno, konceptualna umetnost je umetnost o idejama.

Poput minimalizam i konceptualna umetnost je uzdrmala postojeće strukture stvaranja, širenja i posmatranja umetnosti. Zagovornici i jednog i drugog umetničkog pravca tvrde daje pažnja koja se poklanja umetničkom predmetu pogrešno usmerena i da vodirigidnom i elitističkom svetu umetnosti u kome samo privilegovana manjina možeda uživa.

Konceptualisti su posebno naglašavali važnost samog procesa razmišljanja umetnika i metode proizvodjenja kao vrednost po sebi; prilagođavali su i razgrađivali umetničke forme, koje nisu neophodno bile objekti i nisu se, otud, morale posmatrati u formalnoj situacijijedne galerije. Mnogi konceptualni umetnici nisu dovodili u pitanje samo etablirane umetničke strukture. Za razliku od minimalističke umetnosti, u mnogim radovima koje su proizvodili konceptualisti često je bilo i jake socio-političke dimenzije, što je odražavalo rašireno nezadovoljstvo društvom kasnih šezdesetih godina.

Mada se termin'konceptualna umetnost' koristio i ranih 1960-tih, i to kod Fluxsusvaca, tek sekrajem šezdesetih konceptualna umetnost pojavila kao definisan i jasno profilisan umetnički pokret, sa radovima kao što je serija Jozefa Košuta nazvana “Umetnost kao ideja” (1966-7), predlog za izložbuAeromiting/Erkondišning (1966-7) engleskih umetnika Terryja Atkinsona iMichaela Baldwina (osnivači grupe 'Umetnost i jezik'), slike-reči JohnaBaldessarija, izložene u Los Andjelesu 1968., ili važne grupne izložbe kao onakoju je 1969. organizovao trgovac umetničkim delima Seth Siegelaub u Njujorkuod 1. do 31. januara. Američka konceptualna umetnost danas se smatra prethodnicom medjunarodnog konceptualizma kojeg srećemo u mnogim delima savremene umetnosti, mada sa dijametralno različitom socio-političkom Ikulturnom dimenzijom.

Termin konceptualnaumetnost se odnosi na brojne 'anti-formalne' umetničke postupke, od onih kojise baziraju na fotografiji i jeziku, kakve su brojne monografije umetnika, dopostupaka svakodnevice, s druge strane.

Možda je najbolji način da se definiše konceptualna umetnost raspravljati o kvalitetima umetničkih radova.Konceptualni umetnici su namerno proizvodili dela koja je teško ako ne inemoguće klasifikovati prema tradicionalnim merilima. Neki su svesno izrađivalidela koja je nemoguće staviti u muzej ili galeriju, ili nisu proizvodili praveumetničke predmete (Smithson, na primer).

Konceptualna umetnost obuhvata brojne raznovrsne i raznolike umetničke forme, kao što su performans, procesna umetnost ili lend art (land art), što se može povezati samo predstavom da je ideja ona koja je prevashodno važna odlika umetničkog dela.

Konceptualna umetnost i minimalizam se suštinski preklapaju i prepliću, a nekoliko se umetnika može svrstati u oba pravca. Sol LeWitt, na primer, stvara dela zasnovana na predmetu i izgleda kao minimalistički skulptor, ali sebe smatra konceptualnim umetnikom. Dok Robert Morris koji stvara minimalističku skulpturu po svojoj participatorskoj prirodi otkriva da se njegovi istinski koreni nalaze u umetnosti performansa.

Najvažniji konceptualni umetnici su: Agnes Denes, Allan Kaprow, Allen Ruppersberg, Art&Language, Barry LeVa, Bonnie Sherk, Broodthaers,Bruce McLean,Burgin,Craig-Martin,Daneil Buren, David Ireland, Dennis Oppennheim, Dieter Roth, Douglas Huebler,Gilbert and George,Hanne Darboven, Hans Haacke, Howard Fried, Jan Dibbets, John Baldessari, John Hilliard,Jonathan Borofsky, JosephBeuys, Joseph Kosuth, Klein,Latham,Lawrence Weiner, Les Levine, LongManzoni,Mel Bochner, Morgan O'Hara, On Kawara, Richard Kriesche, Richard Long, RobertBarry, Robert Morris, Smithson,Sol LeWitt,Suzanne Lacy, Vito Acconci

U Srbiji su delovali Marina Abramović, Era Milivojević, Zoran Popović, Neša Paripović, RašaTodosijević, Gergelj Urkom...

 

Prevod: Branislav Mišković

Detaljnije u katalogu izdavačke kuće: Art Press

Нема коментара:

Постави коментар